Čitam, zatvorim oči, i vidim. Vidim Veneciju i Rovinj-Rovigno, dva Jadranska bisera koji su nekada davno jedno drugom pripadala. Nakon više stoljeća opasnosti i pokušaja prodora raznoraznih naroda, Rovinj kao da je odahnuo kad mu je Venecijanski Dužd ponudio zaštitu. Napokon se gradić mogao otvoriti vjetrovima i valovima koji kao da su uživali dok su zapljuskivali kamene kuće ukopane u živu stijenu.
Godine 1283. Gradske su vlasti potpisale ugovor s Venecijom. Trajala je ova veza 475 godina, a i danas vidimo minule tragove toga vremena. Bilo je to davno, kada je bezbroj barki i brodica lutalo kraseći more oko Rovinja. Na obalama Montaura, Monte Molinija, Crvenog otoka i ostalih nama danas atraktivnih plaža, odmarale su bracere u kojima su ribari drijemali na toplom suncu i čekali pravu uru za još jedan ulov.
Markantni ribari potamnjelih lica I čupave kose nisu u Veneciji mogli proći nezapaženo. Bili su poznati, po burnom temperamentu i hrabrosti. Bili su to pravi naoružani morski ratnici jer je venecijanski zakon propisivao obavezno naoružanje, kacigu, štit i nož. More je oduvijek bilo otvoreno ratište. Radi svojih su vještina rovinjski mornari od Senata dobili mnoge povlastice, a najvažnija je ta što su bili oslobođeni od plaćanja poreza na prijevoz I trgovinu.
Venecija je bila prava gospodarica Sredozemlja. Imala je oko 3300 brodica različite namjene, a trgovala je s Berberima, Egipćanima, Španjolcima i Turcima. Dio velike flote činile su i rovinjske brodice raznih veličina.
Prije par godina bila sam s grupom američkih turista u Grčkoj, na otoku Krfu, i s kolegicom pričala na venecijanskom dijalektu, tako ga oni zovu, koji je vrlo sličan Istro-venetskom. Zabavljalala nas je činjenica da su naši preci nekada davno živjeli u istoj državi. Na Krfu sam se osjećala kao da sam doma.
Svaki put kad pričam o Mediteranu zamišljam šarenilo kultura, robe, govora, pjesme i mentaliteta. I dok gostima pokazujem grad osjetim kao da sam sve to mediteransko ja I na tren zaboravim gdje pripadam. Zamišljam to vrijeme kada je Rovinj bio stisnut na otočiću kojeg su zapljuskivali valovi, kada se s prozora vidio čaroban prizor, na stotine šarenih jedara I raznih brodica koje razigrano I ponosno jedre morem.
Unutar grada opasanog zidinama uglavnom su živjeli ribari I poljoprivrednici koji su vješto I neumorno obrađivali kampanje ograđene suhozidima. Sa visokih građevina su ih danju i noću gledali kameni lavovi Svetoga Marka, zaštitnika Venecije koji danas krasi glavni oltar crkve Svete Eufemije. Sloboda je uvijek imala visoku cijenu.
+2
All reactions:
Gordana Rojnic Gruber, Tatjana Kuharic Manzin and 261 others
